Iako sam imala poprilično ok iskustvo sa doktorom, sa babicom i pojedinim sestrama baš i nisam. Vodenjak mi je pukao i dobila sam kontrakcije par dana nakon što sam ušla u 9. mjesec. Nakon što sam došla sa jakim bolovima i puknutim vodenjakom u bolnicu u sred noći, babica se prema meni odnosila kao da sam došla da opljačkam bolnicu. Bila je izrazito odvratna i gruba. Nakon što sam rekla da mi je porod krenuo, počela je da me ubjeđuje da griješim, jer sam prvorotka i ne znam kako zapravo izgleda porod. Mrcvarila me skoro 45 minuta i odbijala da “probudi” dežurnog doktora. Kad je doktora napokon odlučila zovnuti, nakon kratkog pregleda utvrdio je da je porod uveliko krenuo i da je beba već u kanalu. I dalje je bila gruba, do trenutka kada je shvatila da imamo zajedničke prijatelje i rodbinu, onda se ponašanje mijenja. Isto je bilo sa još jednom sestrom dok smo ležali na porodiljskom odjelu. Bila je odvratna i neuslužna, do trenutka spoznaje moga prezimena i da poznaje užeg člana moje obitelji, a potom dolazi u promjeni ponašanja i postaje divna. Automatski ti je stavljeno do znanja da moraš ili patiti ili poznavati nekoga kako bi dobio adekvatan tretman.
