U bolnici sam bila u 9:30, otvorena 5 cm, klistirana, grubo pregledana od strane mlađeg doktora. Primljena i do 15h me niko nije htio pregledati unatoč ogromnim bolovima i povraćanju žute tečnosti. U 17h dolazi babica koja me pregleda i kaže da sam otvorena 9 cm, poziva doktore koji odbijaju doći, pozvala sam muža i rekla mu da padam od bolova i da imam osjećaj da moram roditi i tiskati. On dolazi u bolnicu, dobije broj od doktorice, dogovore se u kojem hodniku da se nađu i doktorica uzima 250 KM da bi me pripazila. Dolaze u 20h da me pregledaju, otvorena maksimalno, beba zaglavljena u karlici jer su mi rekli da ne smijem tiskati. Idu u salu, a meni govore “dođi, znaš gdje je”, ustajem nosim svoje stvari u cekerima i kesama jer torbe ne dozvoljavaju. Ulazim u salu, govore “penji se na sto”. Doktorica koja je uzela pare je samo prišla da me rasiječe jer sam pucala. i otišla iz sale. Porodila me babica i mlađi doktor. Bebu su bukvalno čupali, gdje je bebi napuknuta desna ključna kost što mi govore tek sljedeći dan. Nakon poroda me doktor pušta da se odmorim i govori da se posteljica zalijepila u vagini, te da je mora čupati da bi me šio. Bolovi ogromni, nakon toga me šije više od sat vremena. Ukratko moje iskustvo, a bila sam za cijeli taj dan svjedok još mnogih patnji.
