Nisam strahovala od poroda, sretna sam ušla u bolnicu, a izašla sa velikom traumom. Od samog početka pripremali su me za carski, zbog tegoba koje sam imala. Bolujem od hashimoto sindroma i dermoidne ciste na desnom jajniku,i na to sve beba mi je bila dosta krupna. Uradili su mi preoperativne nalaze i rekli da čekam. Ležala sam u bolnici 5 dana i rečeno mi je da odem malo kući preko vikenda, i da je planiran carski da se ništa ne brinem s obzirom da mi je termin već prošao. Poslušala sam ih. Vratila sam se u ponedjeljak računajući da će me ubrzo poroditi na carski. Već to jutro krenuli su mi bolovi, i rečeno mi je da će me doktori pratiti do 11 sati i nakon toga slijedi porod. 11sati davno je prošlo a svi doktori su otišli, ostao je samo dežurni koji je uporno govorio “nećeš ti još”. Trpila sam bolove koji su postali sve intenzivniji i češći dok mi nije pukao vodenjak i izašao sluzni čep. Koračala sam hodnikom i srela doktora koji me pregledao i rekao sestri da mi uključi nešto protiv bolova. Međutim to je bio drip, prošlo je dosta vremena, valjala sam se po krevetu ali nisam bila otvorena nijedan prst, nakon toga dali su mi i tableticu ja se i dalje nisam otvarala a bolovi su postali nepodnošljivi. Jake bolove trpila sam od 3 sata pa sve do 7 navečer kada sam počela vec gubiti svijest i nazvala svoju porodicu i rekla da rade šta znaju da nađu pare i da donesu i plate doktora jer mene nije niko htio da pogleda, doktor koji je bio dežurni nije se pojavljivao i na kraju je otišao da spava u kabinet. Sestra koja je sama radila na cijelom odjelu patalogije i trudničkog tješila me i plakala sa mnom jer nije mogla ni ona da dođe do doktora. Moja porodica je nekako skupila 200 maraka i našla doktora koji nije htio prihvatiti dok mu nisu dali još 100. Ukupno 300 maraka mu je uručeno, i nakon toga me prebacio u predrađaonu u kojoj sam bila još sat vremena i uključili su mi ctg bez obzira što sam padala u nesvijet od bolova, doslovno sam se gubila i ostajala bez daha. Doktor je došao ponovo da pogleda jesam li otvorena i nisam bila, zagalamio je na mene, rekao da začepim svoju gubicu, a babica koja je bila prisutna ošamarila me. Ja sam do 9 sati bila u predrađaoni, otpisala samu sebe, žene koje su bile sa mnom u predrađaoni zvale su babice koje su pile kafu da me pogledaju i rekle da padam u nesvijest na šta su one odgovorile: ”i mi bi padale u nesvijest da ne znamo pravilno disati” i nastavile piti svoju kafu. U 9sati je jedna od babica došla po mene, uzela onaj moj ceker i rekla da se ne gegam nego da požurim u salu na hitan carski. Legla sam na stol i još dodatno čekala anesteziologa, da me uspava da ne trpim više ,modra sam bila po cijelome tijelu i kapilari su mi popucali u očima. Strašno sam izgledala. Hitan carski prošao je uredno, ali doktor koji je znao da trebam biti porođena na carski patio me cijeli dan, sve dok moja porodica nije skupila 300 maraka i platila mu, i uprkos tome pokušao je prirodno i na kraju je odustao i poslao me na hitan carski, na kojem je beba bila sva modra jer je cijeli dan provedena u stomaku bez plodne vode. Moram da napomenem da sam izostavila dosta detalja i da je ovo zapravo “kratak” sadržaj onog što se zapravo meni desilo. Nadam se da će sljedeći porod proći kako treba. Iz prvog poroda shvatila sam koliko sam zapravo jaka mama a imam 22 godine, koliko je naše osoblje puno zla, pohlepe i željno para uprkos svojoj plati, kako oni misle otići na onaj svijet? Grešnici.
