Tu količinu straha od poroda nemoguće je opisati. Sedam godina borbe . Sin je preselio nakon godinu dana života. Od rođenja sve je bila komplikacija, osim rane od carskog reza. Moja peta trudnoća, treće dijete. Šanse za carski rez bila je velike zbog položaja posteljice i teške i rizične trudnoće bez ičije preporuke javila sam se načelniku odjeljenja i saslušao me. Na dan prijema na B odjeljenje, dva dana pred termin, dobila sam oprečne informacije o planiranom načinu poroda. Želim da vjerujem zbog straha od preuzimanja rizika, tu noć nisam spavala od straha, jedina utjeha bila mi je kako mi je rečeno da dr. [Ime i prezime] dolazi naredni dan. Neizmjerno sam joj zahvalna, uradila je mi je carski rez kao i prethodni put 2014. Svi su znali moju situaciju, toliku dozu simpatije nisam nikad osjetila od svih prisutnih u porođajnoj sali. Nakon poroda o nama su brinule 2 sestre za porodiljne i 2 za bebe, ljubazne, pažljive, do mene je ležala nepokretna porodilja, dizale su je redovno, donosile bebu. Odnosile su nam bebe, kupala ih i hranile ako su primijetila da smo tokom noći iscrpljene. Osjećala sam se sigurno. Uslovi u porodilište su i dalje grozni, jedan wc, jedan tuš. Mašina za sušenje nije radila, sušile su nam spavaćice na radijatorima. Zaposleni daju max od sebe u nenormalnim uslovima. Da sumiram imala sam tri poroda, niti jedan nisam platila, jedan prirodan i dva carska. Kod nas je običaj na otpusti da se daje novac sestrama prilikom otpusta i to jesmo dali svaki put, da bar nismo.
