Dobro veče Vam želim. Moje iskustvo je ne daj Bože nikome, pa ću ukratko napisati. 02.05 sam dobila bolove i otišla u bolnicu i primili su me u 23 sata u porođajnu salu i tu muke i bolovi kreću, i nikad niko da dođe da pita kako sam i tek me 03.05 u dvanest sati stavili na porođajni sto i tu sam k’o Isus bila razapeta i svezana da bi u pola tri dijete krenulo i zaglavilo i tu se još malo sjećam i vise ničeg se ne sjećam. Kad sam se probudila u nekoj hali k’o mrtvac gola i pokrivena nekom starom dekom i nakon nekog vremena samo dođoše sestre i odvukoše me u sobu i tu mi spavaćicu dadoše. Samo sam se derala gdje mi je dijete a one ne smijemo ti ništa reći. Da bi jedna žena koja je bila sa mnom u sobi rekla dijete ti je u inkubatoru jedva diše. Oni su me mučili prilikom poroda i kad je dijete zaglavilo hitno su me na carski tako da smo ja i dijete jedva ostali živi. To su monstrumi, a ne doktori. A i muž je doktoru dao u džep novac. Lijep Vam pozdrav.
