Okolina je uvijek pričala da treba doktora “počastiti” sa najmanje 200 KM da bi porod prošao u najboljem redu. Kao i svaka mama koja želi dobro svojoj bebi – da se ne napatimo prilikom poroda, dala sam doktoru 200 KM. On se nije ni pojavio na porodu, jer je njegova smjena bila tek u utorak, a meni je vodenjak pukao u nedjelju oko 3 h ujutro. Vodenjak je curio 61 sat, a nisu me htjeli poroditi. Najgore od svega [je to] što su se ružnim tonom obraćali meni, bez ikakvog razloga, i što se beba rodila sa visokim CRP-om i žutilom. Doktorica, glavna za bebe, mi je rekla da one moraju ispravljati tuđe greške [sa bebama] koje su napravili na porodu.
