Pošto sam bila trudna već 41 nedelju a ni malo otvorena za porod primljena sam u bolnicu i tada se dogovorila sa doktoricom koja je radila da ako porod ne krene sam prirodno biće mi rađen carski rez kada njen muž doktor bude dezurni. Odmah prvi dan nailazim na neprijatno iskustvo iako sam zaposlena u kliničkom centru u koji sam došla, pitaju me zašto sam došla ako ne osjećam nikakve bolove niti sam imalo otvorena, ja im govorim da mi je rečeno da više ne smijem biti kući da moram ostati u bolnici. Nakon tog jutra u vizitu dolazi doktorica koja mi govori da se beba moze prenijeti i 15 dana i da sam bezveze došla. Kao da sam ja birala da li ću biti primljena u bolnicu. Prije dana dežurstva doktora koji će me kasnije poroditi, radi mi se probna indukcija da vide da li će krenuti ikakve kontrakcije s obzirom da sam i dalje skroz zatvorena. Odreagujem i to je to ide se na indukcioni porod. Porod katastrofalan, nakon više od 13 sati maltretiranja sam se porodila. Doktor i babice bili su počašćeni i imala sam svakako bolji tretman barem od djevojke koja je bila u prosotoriji sa mnom, njoj nisu ni prilazili. Svoje dalje iskustvo također želim da podijelim jer smatram da i nakon poroda ženama morate pomoći i objasniti im i kako fukcioniše dojenje i sve ostalo oko bebe što kod nas nije bio slučaj a u bolnici sam provela sa bebom 6 dana. Kod nas u sobi su bile samo isfrustrirane sestre koje su svojom dernjavom samo unosile nervozu kod mene čak i skoro, došlo do upale dojki jer su mi pogrešno pokazale kako se izmlaza mlijeko. I one su kasnije bile počašćene. Nažalost, nakon takvog tretmana teško se odlučiti za još jedno dijete i smatram da je pravo svake žene da odluči o svom porodu te da medicinare definitvno nema potrebe častititi. Svako od njih prima platu za posao koji je sam odabrao.