Poštovanje, moje porođajno iskustvo za mene je trauma. Čim sam ostala u drugom stanju rekla sam sebi i svima oko sebe kako ne želim nikoga da podmićujem, niti dajem bilo kakve poklone kako bi me “”bolje gledali”” i pružili mi bolju uslugu. Smatram da poroditi ženu, obratiti joj se lijepo, izaći u susret, ne trebam platiti ja, nego to plaća država i na tome je ostalo. Kada je došao termin da se porodim, očekivala sam koliko toliko humanosti, međutim dobila sam samo grubost. Grubi pregledi, grub porod. Pošto sam dugo trpila kontrakcije, i beba se već bila umorila da tako kažem, porodili su me maltene nazor, jer je doktorica bila ZA porod, dok je babica bila protiv, navodno jer još put za bebu nije prohodan. Zbog toga trpim ogromne posljedice od epiziotomije koja je obrađena katastrofalno. Šili su me oko 50 minuta na živo gdje mi je sve pogrešno sraslo te danas ne mogu da imam normalne odnose s mužem. Pitam se da li bi bilo drugačije da sam platila nekome, i vjerujem da bi, ali u jednu ruku ne žalim, jer promjene će se desiti ukoliko krenemo od sebe prvo. Poslije svog iskustva, strogo sam protiv podmićivanja, jer za lijep odnos prema ljudima i humanost ti treba samo zdrav razum i dobro srce, a ne novac i pokloni. Lijep pozdrav
