U bolnicu sam stigla oko 1h u noći. Primio me doktor koji je sa mnom razgovarao okrenut leđima. Postavljao mi je pitanja apsolutno ne gledajući u mene. Tad nisam imala novac uz sebe, mislila sam mu dati kasnije. Mužu je samo rekao da mi je visok pritisak, također ne gledajući u njega i otišao, tako da ni on nije uspio dati novac. U 3h je dosao probušiti vodenjak i otišao, također me nije pogledao i otišao je kroz 2 min. Dok su bolovi otvaranja trajali, babica je spavala a ja sam bila sama u sobi. Srećom da se nisam uspjela poroditi do 7h ujutro pa je bila smjena doktora i babica. Drugi doktor i babica su bili ok prema meni. Nakon hitnog carskog sam morala ostati 7 dana u bolnici. Znala sam da će me paziti mnoge sestre tako da nisam mogla dati svima novac i odlučila sam da ne dam nijednoj. Neke su bile dobre neke loše. Nekad sam ih čak i žalila jer se znalo desiti da 15 beba u noći pazi samo jedna sestra tako da je i njima ponekad teško. Najgore mi je bilo što sam treći dan nakon poroda morala sama ići u wc da donosim tople obloge za dojke da se ne upale a i da proizvodim mlijeko. Jedva sam se kretala a morala sam ustajati svako 10 min s kreveta. Bol sam zaboravila dok sam ugledala svog sinčića ali ovo iskustvo samoće i lošeg tretiranja necu nikada.
