Bila je to moja treća trudnoća, koja je bila rizična, jer sam u drugoj trudnoći izgubila bebu u 8. mjesecu. Pri svakoj kontroli sam davala novac da bi obratili bolje pažnju na moje stanje. Znači, uzimali su mi novac, inače čekala bih po 5 sati u hodniku na pregled i opet – ako me prime, bilo je pitanje. Kad je došlo vrijeme poroda, moji su molili da bude carski zbog cijele situacije, čak su i dali novac, ali oni su uvjeravali mene i moje da nema potrebe, da će sve proći dobro. Međutim, nije sve išlo dobro – na porodu sam izgubila svijest, izmučili me, davali mi kisik, budili i silom pritiskali da beba izađe. Beba je jedva izašla, bila je plava i nije plakala, oni su je odmah sklonili, a ja sam bila na pola bez svijesti. Na sreću, bebi su povratili kisik i bila je cijele noći pod nadzorom i u inkubatoru, a mojima su rekli da je sve prošlo bez problema. Ja sam se oporavila i beba, ali je ostavilo to traumu kod mene kad se sjetim, a da ne pričam još kako su bili i bezobrazni pored svoje neodgovornosti te noći. Mogu i da kažem ko su bili doktori. To su bili [ime] i doktor [ime]. Klinika Jezero, Sarajevo. A uzeli su veliki novac od mojih. Sva sreća pa je Bog dao da se ništa nije ozbiljnije desilo, toliko su bili bahati i neodgovorni, iako su uzeli novac vrlo rado.
