Bila sam u predrađaoni 3 dana, tu sam se nagledala svega, najviše uglavnom kako pare „rade“. Sjećam se žene koja se sat vremena derala, trpila bolove, dok je dotični doktor [ime] sjedio u susjednoj sobi, gledao kompjuter i smijao se, nije je htio poroditi jer nije dala ništa para. Na kraju joj dijete nije bilo u redu, jer nije se porodilo na vrijeme. Također, isti doktor je sve pregledao u sobi, dok je mene preskakao, naravno – jer nisam dala pare. Sutradan je bio dežurni [ime] doktor i odlučila sam da njemu dam pare, jer me bilo strah. Naravno, pregledao me je tu noć i poslije ga više nisam vidjela. Prema meni je bila fina samo babica koja me porađala, doktor [ime] i doktor [ime]. Prošlo je 10 godina, tek sam se sad usudila da zatrudnim. Najgore su mi bile sestre koje – jedna ide dere se da legnem, druga da hodam. Kada sam se porodila, sestra koja me je vodila u wc me je vukla, iako sam imala dvadesetak konaca i nisam se mogla pomjeriti. Čitavu noć sam preplakala u bolovima, ali naravno to nikog nije bilo briga. Sjećam se jedne sestre koja je pokrivena, koja je toliko gadno „letala“ za ženama koje bi joj samo marku dale. Ma svega sam se nagledala, ali ne želim više dužiti. Sada sam trudna i – ako Bog da bude uredu sve, porodiću se u svom gradu.
