Doktor koji je mi je vodio trudnoću, nakon pregleda poslao me na odjel i rekao da će porod biti u toku dana. Na odjelu su mi očistili crijeva klizmom i rekli da čekam u sobi i da ne jedem. Cijeli dan sam čekala gladna i iscrpljena. Ujutro nakon vizite poslali [su] me da radim ultrazvuk. Na ultrazvuku doktorica mi govori: „Zašto te šalju ovdje, dijete se već spustilo za porod, ja ne mogu ništa procijeniti.“ Vraćam se na odjel, mlada doktorica jako drska i gruba, mene pita gdje sam bila dosad, podne je, vrijeme za kafu, pa čekaj još najmanje pola sata. Ništa nježnija nije bila ni u sali, kad bi radila masažu da potakne porod bila je toliko gruba, imala sam osjećaj da mi sve kosti lomi. I to sve uz galamu kako se uopšte mislim poroditi. Na kraju je izišla, babica me sama porodila, hvala joj! Dotična se nakon više od pola sata pojavila da me šije, što je opet boljelo više od samog poroda. Novac nije niko tražio, ali ako ih počastiš bar te dožive kao da si ljudsko biće.
