Iako ja nisam bila za to da se doktori i babice časte prilikom poroda jer smatram da im je plata dovoljna za njihov rad, moj suprug i majka su častili i babice i dežurnog doktora. Nisam za tu opciju jer smatram da je porod potpuno prirodna stvar i da svaka žena ima osnovno pravo da se prema njoj tada zaposleni ponašaju korektno. I sama sam zaposlena u bolnici u kojoj sam se porađala i nisam željela da moja porodica bukvalno baca pare na osnovno ljudsko pravo da bude zaštićen i neomalovažavan tokom poroda. Čak sam više i za opciju privatne klinike (naravno, ako postoji novčana mogućnost za to) nego za čašćenje doktora i medicinskog osoblja. Mogu reći da sam prošla dosta bolje od djevojke koja je bila sa mnom u rađaoni. Doktor je bio skoro svo vrijeme prisutan, kao i babice. Imala sam poprilično težak indukcioni porod, koji je trajao 12 h. Ipak smatram da se žene trebaju razdvojiti u rađaonama, jer je svaki porod priča za sebe. Djevojka pored mene je bila užasno uplašena nakon svakog mog pregleda taj dan, nakon bušenja vodenjaka itd., te je kasnije i sama završila porod hitnim carskim rezom zbog pritiska koji joj je naglo skočio.
