Između žena kruže priče da ako ne pronađete doktora prije nego se porodite, da ćete se provesti užasno. Ja sam, po preporuci, otišla u sedmom mjesecu kod najboljeg [doktora] u Bijeljini, koji je kao dostupan u sva doba dana, noći. Naručio me na pregled u dežurstvu, u pitanju [je] CTG. Kasnije sam saznala da je to njegova stalna praksa, kao fol da vi dođete na pregled i onda on izmisli da ste kritični ili slično, i onda indukuju porođaj. Meni su probili vodenjak na pregledu dvadesetak dana prije termina, stavili na indukciju i nakon sat vremena došao je dotični. Dali su mi Trodon, Bensedin i Buscopan, vezali noge, udarao [me] po stomaku, ja sam bila na ivici da padnem u nesvijesti. Tada je počeo pakao – dolje su me isjekli, oštetili sve što može. Poslije ovoga sam ostala trajni invalid, beba je izašla crna, bez da diše, ali je ona bez ikakvih tegoba. Ja nosim pelene, imam [nejasno] svih organa trbušne duplje i ženskih organa, oštećenje rektuma i kičme – zbog novca. Čovjek porodi po sedam do deset žena u smjeni. Bilo je i psovanja, ružnih riječi. Nakon dobijene koverte, došao je i unosio mi se u lice dok sam ja krvava ležala i plakala i naterao da ga poljubim, rugao mi se što plačem i rekao: „J*** ga, nisi imala sreće, kako ste me lijepo počastili, ali sala je bila zauzeta (aludirajući na carski rez).“ Sat vremena su me ušivali bez anestezije, uz psovanje majke, da se nosim, jer [nejasno] mnogo, jer sam ista kao ona malo prije mene. Bile su dvije babice, samo su to sve gledale, bez riječi. Poslije je jedna rekla: „Sad odmaraj, ti si sva nagnječena, šta ćeš, k’o muško – nema osjećaja“, a druga me ostavila u sobi i rekla: „Ti nisi bila otvorena uopšte.“ To je bilo bukvalno silovanje. Bebu sam vidjela tek sutradan. Nisam mogla da hodam dva mjeseca, kući sam [nejasno]. Dva puta [sam] bila u bolnici na čišćenju rane, jer je zaostala gaza u epiziotomiji. Najkraće što može. To je, nažalost, praksa tog monstruma već godinama, ja nisam jedina njegova žrtva.
