Navela bih da sam imala izabranog ljekara na porodu – kod njega sam vodila trudnoću privatno i dogovorili smo da će on biti na porodu. Također, navela bih da je taj ljekar prije svega čovjek i nije želio uzeti ni marke, iako sam ga ja željela počastiti, prije svega zbog ljubaznosti i tretmana koji sam imala sa njegove strane. Međutim, stanje u dječijem boksu i odjeljenju je potpuno drugačije. Osoblje je vrlo neljubazno i veoma teško je doći do njih i ako nešto trebaš hitno. Na primjer, prvi odlazak na wc posle silaska sa intenzivne morala sam otići sama, iako mi je bilo strašno loše. I sada ne znam kako sam to obavila. Dalje da ne pričamo – njihov odnos prema bebama. Sin je bio gladan, da je tri noći preplakao zbog toga. Iako sam i ja potencirala dojenje, ali jednostavno mlijeko nije nadošlo. Babice bi samo provirile i kada [bi] vidjele da ga nosim kroz sobu samo bi pitale šta je i okrenule se. Očekivale su novac, čak je jedna otvoreno to i rekla. Dalje neću nabrajati.
