Nažalost, radilo se o pobačaju. U poodmakloj trudnoći sam izgubila bebu. Nakon strašnih bolova, uputili su me na porodiljni odjel u pola noći. Bila sam u tako lošem stanju da se ne sjećam pola događanja. Mama je nekako uspjela da uđe za mnom ujutro, da nije, ne bih preživjela. Dok sam ja u bolovima skakala po krevetu, ona je preklinjala sestru da zove doktora. Sjećam se da je sestra rekla da glumim bolove, da mi nije ništa. Kad joj je mama dala 10 KM, zovnula je doktora. Tad su mi izmjerili pritisak koji je bio 250/170. Uslijedilo je kupovanje svih lijekova vlastitim novcem i dugo čekanje da sve prođe bez operacije. Naravno, uz “ganjanje doktora”. Tada je moj život vrijedio 10 KM. To je prvo iskustvo, bilo ih je još, svako loše na svoj način. Nije ni kod privatnih doktora puno bolje.
