Suprug je poklonio 200 KM i opet bismo ponovili isto, jer žene koje ne plate često izađu iz porodilišta sa traumama do kraja života, a to nisam sebi željela, tako da sam platila.
U toku noći sam došla u porodilište, babica me je primila. Ujutro, prije nego je bila smjena, dok sam se tuširala rekla mi je: „Meni su žene davale novac, a nisam ih ni porodila.” Očekujući i od mene vjerovatno novac...
Znala sam iz iskustava drugih da se očekuje novac za bolji tretman. Suprug i ja [smo dali] 2 × 300 eura.
100 KM i piće. Porođaj za poželeti. Sestre i babice divne (bez čašćavanja), sem jedne “matore” i užasnog prvog ustajanja (vukla me sa kreveta, [govorila] mogu ja to, šta odugovlačim).
2006. godine sam rodila treće dijete. Prvi dan Bajrama je bio, sjećam se kao jučer da je bilo. Stigla sam u bolnicu navečer kasno i porodila se u ranim jutarnjim satima. Imala sam jake bolove, ni blizu kao na prvom i...
2018. dolazim u bolnicu, plodna voda otišla. Doktor me prima, pregleda i govori, kao – prva beba, neće to još. Ja cijelo vrijeme imam trudove, ali on na to kaže, kao – šetaj, lezi, spavaj, jer je očekivao kovertu...
Apsolutno niti je neko direktno, niti indirektno tražio fening, iako se čekalo da porod krene prirodno zbog napuknuća vodenjaka i tri dana boravka na patologiji, i zaista dugotrajnog porođaja, ali niko nije tražio...
Apsolutno sam se osjećala kao kod kuće, u opuštenoj atmosferi, bez trauma. Bez koverte također ili bilo kakvih poklona.
Babica [ime] me tokom cijelog porođaja maltretirala jer joj moj muž nije dao novac koji je indirektno iznuđivala. Ne znam joj prezime. Bila sam u šoku, nisam znala šta mi se događa. Crvenu kosu ima. Meni do zadnjeg...
